U moje vrijeme, dok još nije bio pronađen pubertet, nismo ni znali da smo u kriznim godinama. Stiskali smo prstima prištiće po licu i mazali kosu briljantinom. Fotografije golih dama bile su prava rijetkost i mogle su se vidjeti jedino u knjizi doktora Aleksandra Kostića "Polni život čoveka", u kojoj su jedan bezlični muškarac i jedna razbludna gospođa isprobavali čudne gimnastičke poze, potpuno ravnodušnih lica. U moje vrijeme, seks je bio čista propaganda, mada smo svi pomalo lagali kako već posjedujemo neka iskustva. Tko je već spavao s nekom djevojkom, bio je najslavnija ličnost u čitavoj gimnaziji. Možda smo se i osjećali pomalo neobično, ali nitko nije smio priznati da je u pubertetu, a još manje su to primjećivali naši roditelji, kojima je bilo glavno da smo siti i obuveni. U moje vrijeme, dakle, pubertet još nije bio pronađen. Na jednog mog prijatelja, Dalmatinca, vikao je otac: "Ćaća, ne moj vikat' na mene! Ja san u pubertetu...!" "Budi di oćeš - odgovorio je otac - samo da si mi do deset uri doma!" Danas dječaci i djevojčice izlaze iz kuća u to vrijeme. Da me pitate kako sam preživio pubertet i ostao zdrav i čitav, zaista vam ne bih znao objasniti. Danas je lako biti u pubertetu. Prema djeci u tom prijelaznom razdoblju ponašamo se na znanstvenoj bazi, kao prema malim pacijentima. Svi se brinu da im ne ostanu traume. Psssst! On je u pubertetu! Još malo i dječacima će se na liječnički recept dodjeljivati prve ženske, a tom svečanom činu vjerojatno će prisustvovati oba roditelja i dežurni psiholog. Pa opet, nikad više gej populacije. U moje vrijeme, dok još nije bio pronađen klimakterij, žene u izvjesnim godinama mislile su da ih glava boli zbog premorenosti. Jesu li naše bake iznenada mijenjale frizuru i navlačile prozirne spavačice da ponovo privuku svoga muža, koji je počeo zapostavljati bračne dužnosti? Danas, kad svatko broji orgazme, pitam se je li ikada moj djeda pitao moju baku: "Je li ti bilo lijepo?" Gospode! Da su uopće odlazili na ljetovanje, da li bi baba i djeda išli odvojeno, radi osvježenja braka, kako to danas novine savjetuju? Tko zna, možda bi im brak u tom slučaju bio mnogo skladniji i trajao znatno duže, a ne samo pedeset i šest godina? U moje vrijeme, dok riječ seks nije bila pronađena, ljudi su se voljeli potpuno diletantski. Nije bilo nikoga da im pokaže erogene zone, niti da im odredi bioritam. Dobri smo i ovakvi kakvi smo, kako smo amaterski dolazili na svijet! U moje vrijeme, nikome nije padalo na pamet da ima krvni pritisak. Pitam se da li su ga ljudi, u moje vrijeme, uopće imali ili je pronađen tek kasnije, kada su ambiciozni seljaci pozavršavali medicinske fakultete? I kako smo, uopće, živjeli u moje vrijeme a da ništa nismo znali o kretanju anticiklona nad sjeverozapadnom Evropom, niti o vlažnosti zraka, brzini vjetra, vodostaju na rijekama i temperaturi, da ne govorim o izgledima za naredni vikend? Mada volim svoje vrijeme, nikada se ne bih vratio u njega. Danas se mnogo lakše živi. Ali umire se isto tako teško kao i u moje vrijeme. |