Poslije nekog vremena naučiš onu finu razliku između držanja za ruke i okivanja duše, i naučiš da ljubav ne znači oslanjanje, a društvo sigurnost.
Počneš učiti da poljupci nisu ugovori i da pokloni nisu obećanja.
Počneš prihvaćati poraze podignute glave i otvorenih očiju, smireno kao odrasli, a ne očajno kao dijete.
Naučiš graditi svoje putove u sadašnjosti jer je tlo sutrašnjice suviše nesigurno za planiranje.
Poslije nekog vremena naučiš da i sunčeva svjetlost opeče ako je ima previše…
Zato sadi svoj vrt i ukrašavaj svoju dušu, umjesto da čekaš da ti netko drugi donese cvijeće.
Nauči da zaista možeš izdržati, da zaista imaš snage i da zaista vrijediš…
|