Manipulacija ljudima putem javnih medija nije novina. Nije ni slučajnost, niti improvizacija. Riječ je o dobro osmišljenoj i provjerenoj strategiji, čak ne jednoj.
Posao medija nije informirati, već dezinformirati: Odvratiti pažnju javnosti od važnih pitanja i promjena o kojima odlučuju političke i ekonomske elite, tehnikom poplave ili neprekidne poplave distrakcija i beznačajnih informacija. Novinari koji imaju pristup visoko pozicioniranim državnim i korporativnim izvorima moraju ih držati uz sebe ne prijavljuju ništa nepovoljno o njima ili njihovim organizacijama. U suprotnom riskiraju da ih izgube kao izvore informacija. Zauzvrat za njihovu odanost, njihovi izvori im povremeno pružaju dobre priče, propuste i pristup posebnim intervjuima. Neslužbene informacije ili curenja ostavljaju dojam istraživačkog novinarstva, ali često su strateški manevari onih koji imaju položaj ili moć.
Iz rada jednog od najutjecajnijih svjetskih intelektualaca, američkog lingviste Noama Chomskog, moguće je izdvojiti popis od deset strategija manipulacije putem medija. Iako je Chomsky ove strategije objavio prije nekoliko godina one su i dalje i te kako aktualne (osobito u predizbornim vremenima). Prateći aktualna zbivanja stjeće se dojam da su današnji (populistički usmjereni) političari školovani upravo na njegovim postavkama.
1) PREUSMJERAVANJE PAŽNJE Pažnju javnosti preusmjeravati s važnih problema na nevažne. Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi razmišljali i stekli osnovna saznanja u razumijevanju svijeta.
2) STVARANJE PROBLEMA Ta metoda se naziva i "problem-reagiranje-rješenje". Treba stvoriti problem, da bi dio javnosti reagirao na njega. Na primjer: izazvati i prenositi nasilje s namjerom, da javnost lakše prihvati ograničavanje slobode, ekonomsku krizu ili da bi se opravdalo rušenje socijalne države.
3) POSTUPNOST PROMJENA Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, uvoditi je postepeno, "na kašičicu", mjesecima i godinama. Promjene, koje bi mogle izazvati otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku, bit će provedene politikom malih koraka. Svijet se tako vremenom mijenja, a da to ne budi svijest o promjenama.
4) ODLAGANJE Još jedan način za pripremanje javnosti na nepopularne promjene je, da ih se najavljuje mnogo ranije, unaprijed. Ljudi tako ne osjete odjednom svu težinu promjena, jer se prethodno privikavaju na samu ideje o promjeni. Osim toga i "zajednička nada u bolju budućnost" olakšava njihovo prihvaćanje.
5) UPOTREBA DJEČJEG JEZIKA Kada se odraslima obraća kao kad se govori djeci, postižemo dva korisna učinka: javnost potiskuje svoju kritičku svijest i poruka ima snažnije djelovanje na ljude.Taj sugestivni mehanizam u velikoj mjeri se koristi i prilikom reklamiranja.
6) BUĐENJE EMOCIJA Zloupotreba emocija je klasična tehnika, koja se koristi u izazivanju kratkog spoja, prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku svijest zamjenjuju emotivni impulsi (bijes, strah, itd.). Upotreba emotivnog registra omogućava pristup nesvjesnom, pa je kasnije moguće na toj razini provesti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu, ili pak izazvati određena ponašanja.
7) NEZNANJE Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumijevanja manipulacije njihovim pristankom. Kvaliteta obrazovanja nižih društvenih slojeva treba biti što slabiji ili ispod prosjeka, da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv.
8) VELIČANJE GLUPOSTI Javnost treba poticati u prihvaćanju prosječnosti. Potrebno je uvjeriti ljude da je (in, u modi), poželjno biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i znanosti.
9) STVARANJE OSJEĆAJA KRIVICE Treba uvjeriti svakog pojedinca da je samo i isključivo on odgovoran za vlastitu nesreću, uslijed oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i podcijenjen pojedinac, opterećen osjećajem krivice, odustaće od traženja pravih uzroka svog položaja i pobune protiv ekonomskog sistema.
10) ZLOUPOTREBA ZNANJA Brz razvoj znanosti u posljednjih 50 godina stvara rastuću provaliju između znanja javnosti i onih koji ga posjeduju i koriste, vladajuće elite. "Sustav", zaslugom biologije, neurobiologije i praktične psihologije, ima pristup naprednom znanju o čovjeku i na fizičkom i na psihičkom planu
