VEDRI DUH

Od osvita civilizacije ljudi su se željeli saznavati što donosi sutrašnji dan, što donosi budućnost. Stari narodi su promatrali svijet oko sebe, uočavali i bilježili promjene prirode pokušavajući ih predviđati i utvrditi njene zakonitosti. Strah od nepoznatog rađao je mitove, a s njima i vjeru u nadnaravne moći prirodnih ili drugih sila. Zvjezdano nebo, tamno i zastrašujuće izvorom je moći bogova kojim se ljudi klanjaju. Tumačenje pojava i njihovo povezivanje s promjenama u prirodi ili pak s pojedinim nebeskim tijelima postaje predmet bavljenja prvih znanstvenika. Iz svega izrasta vjera u sudbinu na koju presudno utječu zvijezde, božanstva ili druge pojave. Tijekom pet tisuća godina, od drevnog Bliskog Istoka do modernog svijeta, na utjecaj zvijezda gledalo se kao na božanske sile koje oblikuju tijek i sudbinu ljudskih života. Utjecaj cikličkih promjena tijekom godišnjih doba na život ljudi zamjetan je i izražen. Stoga je prirodno da su ljudi uvijek tražili vezu između karaktera i sudbine pojedinca s trenutkom rođenja. To je ona činjenica na kojoj počivaju sva astrološka zapažanja. Radi lakšeg prenošenja takvih znanja mudri su pojedinci svoje spoznaje pretakali u simbole koji su bili najbliži pojmovima iz njihove kulture. Tako u svakoj kulturi imamo razvijenu simboliku koja pokušava objasniti karakter pojedinca iz kojeg proizlazi i njegova sudbina.

Ovdje treba tražiti korijene astrologije. Astrologija je najstarija među okultnim znanostima. Ona je ujedno i početak znanosti same. Iz nje su proistekle astronomija, računanje vremena, matematika, medicina, botanika, mineralogija i, uz druge discipline (preko alkemije), moderna kemija. Astrologija je vrlo stara okultna praksa, stara koliko i čovječanstvo, i bila je poznata i prakticirana u svim drevnim civilizacijama, od Sumera i Egipta, Kine i Indije, Maja i Asteka, Grčke i Rima. Astrologija se pojavila kod naroda koji su vjerovali u mnoštvo bogova, koji su vjerovali da je sudbina ljudi predodređena po volji bogova - zvijezda. U astrologiju nisu vjerovala naivna plemena polu divljih ljudi. Naprotiv, astrologija je nastala u naprednim civilizacijama drevnih naroda. Nesporno je da su trgovinska putovanja, pa čak i međusobna osvajanja pridonosila širenju astrološke kulture.

Astrologiju su prihvatili državnici, pape i kraljevi. Astrološka predviđanja često su imala utjecaj na tijek događaja jer su moćnici temeljili svoje djelovanje na savjetu astrologa. Gledajući unazad, horoskop se oduvijek kretao u zaista šarolikom društvu. Vladari i njihove dvorske intrige, mistici i učenjaci, proroci, šarlatani, građani i seljaci... svi su u njemu tražili odgovore na svoje svakidašnje brige i probleme, radosti ili tuge. Ponekad su njegove tajne brižljivo čuvane u svescima ispisanim uz svijetlo svijeća mračnih i hladnih zidina hramova, služile samo odabranima. No jednako tako, njime se bavila ulica, trg i vašarska šatra. Sve prijetnje, zabrane, kazne i progoni, nisu uspjeli umanjiti njegovu popularnost. Tradicija horoskopa duboko je ukorijenjena u kulturama širom cijeloga svijeta.

Svaki narod ili podneblje ima svoju tipičnu tradiciju, kulturu i vjeru, što čini suštinu po kojoj se narodi i civilizacije razlikuju. U tom kontekstu, u svakoj civilizaciji koja je razvila svoju kulturu i svoj način tumačenja prirodnih pojava neizostavno susrećemo tipizaciju ljudskih karaktera i sudbina. Na ovim temeljima izrastaju različiti pristupi astrologiji koji svi zajedno čine cjelokupnu astrološku baštinu čovječanstva. Jer, vjerovali ili ne, htjeli to priznati ili ne, astrologija različitih naroda predstavlja dio cjelokupne kulturne baštine čovječanstva.

Neovisno o kategorizaciji i podjeli astrologije po područjimja, narodima ili tradicijama u njezinoj osnovi su uvijek zvijezde i kalendar uz božanstva i prirodu samu. Život u šumi i šumskom okruženju učinio je da biljni i životinjski svijet, a posebno drveće, dobije značajno mjesto u religijama gotovo svih europskih naroda. Šume se ne zamišljaju samo kao stanište demona ili bogova drveća, već i kao obitavalište i svojina mnogo moćnijih božanstava, koja nose više različitih funkcija. Šume i pojedine vrste drveća postaju njihova svetilišta. Simboli životinja u horoskopu imaju duboke korijene u davnini. Naši su preci učili promatrajući prirodu, njezin biljni i životinjski svijet, zvijezde na nebu, kretanje planeta. Svijet koji ih je okruživao preslikali su na nebeska prostranstva nastanjujući ih životinjama. Svi ovi elementi postaju simbolima kojima se izražavaju astrologoška viđenja.

Tako se povijesno susrećemo s astrologijama pojedinih naroda ili područja koja sadržavaju posebna obilježja koja ih razlikuju od drugih.

U okviru Egipatske astrologije postoji mnogo različitih tumačenja egipatskog horoskopa. Egipatski horoskop prema nekim astrolozima predstavlja jedan od najstarijih horoskopa svijeta. U drevnom Egiptu su ga faraoni koristili kao pomoć u upravljanju zemljom i vođenju velikih ratova O njemu se ne zna previše, a sve što je do sada prevedeno s papirusa i ostalih pisanih dokumenta omogućilo je shvaćanje osnovnih postavki. U klasičnom egipatskom kalendaru, svaki mjesec u godini od 360 dana je podijeljen u tri dijela pod nazivom "dekada", svaki sa deset različitih dana. Sukladno tome, u egipatskom horoskopu postoji 12 sazviježđa, a svaka je podijeljena na tri razdoblja od po 10 dana. Svako razdoblje od 10 dana predstavlja veliku zvijezdu. Sve u svemu 36 zvijezda je bilo popisano od kojih je svaka vladala jednom od 36 dekada godine od 360 dana, koja je počinjala u trenutku kada se Sirius popne na horizont. Horoskop je podijeljen na dvanaest znakova, i svakim vlada po jedno božanstvo. Zatečena je razlika u određivanju bogova koji štite pojedino razdoblje, pa tako uz uobičajeni "božanski horoskop" susrećemo i onaj prikazan po tzv Denderovom zodijaku, nastalom u vrijeme Ptolomeja I. No, uz njih postoji i horoskop u kojemu svaku dekadu štiti određeni nebeski odnosno planetarni duh, njih ukupno 36.

Mezoamerička astrologija počiva na sustavu kalendara.

Maje, jedan od najciviliziranijih indijanskih naroda domorodačke Amerike pojavio se se u prvom ili drugom tisućljeću pr. Kr. Vrhunac svoga razvoja doživjeli su u klasičnom periodu 300. - 900 godine. Drevne su Maje bile gotovo fascinirane ciklusima vremena. Bili su poznati po svojim metodama iscrtavanja vremena i po svojim predskazanjima na osnovi ritmova vremena. Maje razvile jedan od najpreciznijih kalendarskih sustava u ljudskoj povijesti sa najmanje sedamnaest kalendara, uvelike zasnovanih na orbitama zvijezda i planeta. Tih je sedamnaest cikličkih kalendara uzajamno usklađeno, a različiti ciklusi kalendara uklapaju se jedni u druge kao zupci zupčanika sata. Mnogi su od tih ciklusa nevjerojatno precizni, a zasnovani su na periodicitetu prirodnih ritmova svemira. Najpoznatija su tri paralelna sustava datiranja vremena: "Dugačko računanje" (Veliki ciklus), Tzolkin (obredni, sveti kalendar) i Haab (solarni, građanski kalendar). Njihovi kalendari prilagođeni su cikličkom, a ne linearnom shvaćanju vremena. Stoga oni ne prikazuju godine. Jedino se kalendar poznat kao Dugačko računanje sastojao od neprekidnog brojanja dana od početka svijeta, po Majama od 12. kolovoza 3113. pr. Kr. (po gregorijanskom kalendaru). Nadnevci u ovom kalendaru obično sadrže pet brojeva od kojih prvi označava skupove od četristo godina (baktun), drugi skupove od dvadeset godina (katun), treći godine od po 360 dana (tun), četvrti broj mjeseci od po 20 dana (unial) i peti broj dana (kin). Ovaj kalendar čine tzv "Veliki ciklusi" (majanska doba) koji traju po 5.125 godina (započeo 3114. godine pr. Kr. završio je 21.12. 2012. godine). Majanski obredni (sveti, duhovni) kalendar, Tzolkin, naziva se i sinkronar (harmonijski modul) ili nebeski kalendar a povezan je uz djelovanje univerzuma, putem Sunca na Zemlju i na sve što na njoj živi. Kalendar sastavljen je od kombinacije 20 dnevnih znakova (dana, tzv. sunčevih pečata) i 13 galaktičkih brojeva (svetih tonova), praveći tako kalendarsku godinu od 260 dana ili jedan Tzolkin. Ovo rezultira s 260 varijacija (dana) u kojemu svaki dan ima posebno značenje, zavisno o kombinaciji. Za razliku od Haaba, Tzolkin ne imenuje mjesece već dane. Svaki dan ima svoje ime, u zavisnosti od solarne energije (20 solarnih pečata, arhetipova) odnosno galaktičke energije (13 galaktičkih tonova, frekvencija). Haab' je bio majanski solarni kalendar baziran na 365 dana sastavljen od 18 mjeseci od po 20 dana, plus razdoblje od pet dana ("bezimenih dana") na kraju godine (Wajeb/ Uayeb). Za razliku od Tzolkin kalendara, Haab kalendar je imao nazive za mjesece, ali ne i dane. Dani u mesecu su numerirani od 0 do 19. Svaki dan u Haab' kalendaru je bio identificiran brojem dana u mjesecu iza koga je slijedio naziv mjeseca. Budući da ova dva kalendara različito broje godine, Maje su domišljato spojili tzolkin i haab, formirajući kalendarsko razdoblje kao sinkronizovani ciklus koji stručnjaci nazivaju kalendarski krug. Oba kalendara počnu zajedno istovremeno odbrojavati dane te se nakon 52 godine ponovo susretnu i počnu odbrojavati zajedno od početka. Tako su njihovi datumi sadržavali elemente oba kalendara. Taj je dugački ciklus trajao 52 godine. Svaki je dan imao poseban simbol i značenje, a po isteku ciklusa od pedeset dvije godine, obavljao se obred obnavljanja. Poseban problem predstavlja uspoređivanje i prevođenje majanskih kalendara na suvremeno računanje vremena po gregorijanskom (manje savršenom) kalendaru. Ovdje se otvara i pitanje majanske godine. Majanska plemena su usvojila različite dane početka "nove godine", ali su nova otkrića (osobito José Argüellesa) naznačila 26. srpnja kao početak ciklusa solarne godine. Između zalaska prethodne i svitanja nove godine, na 25. srpnja, pada "Zeleni dan". Prema kalendaru nazvanom "Sinkronar 13 mjeseci" koji se sastoji od 13 mjeseci i 28 dana, ovaj dan ne pripada ni jednom tjednu niti mjesecu, pa ga zovu i "Dan izvan vremena". Zanimljivo je spomenuti da je ovaj datum povezan uz helijakalni izlazak zvijezde Sirijus (tzv. pseći dani) i početak plavljenja Nila što nas upućuje na zajedničko porijeklo Majanske i Egipatske civilizacije.

Kalendar Maja prerastao je u Mezoamerički koji su usvojili i Azteci i drugi srednjeamerički narodi, koji su u njemu mijenjali samo imena dana i mjeseci. Tako se i u drevnih Asteka kalendar sastojao od kalendarskog ciklusa od 365 dana po imenu Xiuhpohualli ("broj godina", majanski Haab) i obrednog ciklusa od 260 dana po imenu Tonalpohualli ("broj dana", majanski T'zolkin). Ova dva ciklusa se kombiniraju u eru od 52 godine, koja se zove "kalendarski krug". Prvi kalendar smatra se poljoprivrednim kalendarom, jer potječe od Sunčevog kretanja, a drugi se smatra svetim kalendarom. Tonalpohualli je poročki kalendar koji je govorio o međusobnoj povezanosti cijele prirode, čovjeka, Zemlje, planeta i zvijezda. U njemu su zapisani znakovi horoskopa pa se prema tome iz njega može iščitati sudbina pojedinog čovjeka, naroda ali i svijeta. Astečka astrologija temelji se na podjeli godine na trideset razdoblja, od kojih svako traje od jednog do petnaest dana. Astečki horoskop se, primjenom Tonalpohualli kalendara, sastoji od 20 znakova koji obilježavaju dane od kojih se, budući da se godina dijeli na trideset razdoblja, deset znakova javljaju jednom, a drugih deset znakova dva puta godišnje. Ovome se pridodaje i 18 oznaka mjeseci, primjenom Xiuhpohualli kalendara, koji imaju ulogu podznaka u zapadnoj astrologiji.

U okviru Orijentalne astrologije Kineska astrologija se zasniva na kretanju Mjeseca ili na godišnjem ciklusu Mjesečevih mijena, što u osnovi predstavlja - lunarni princip ili lunarnu astrologiju. Početak godine se kalendarski ne poklapa s početkom godine koji tradicionalno postoji kod zapadnih naroda. Glavni broj u ovom sustavu je broj 12: 12 mjeseci svake godine, na dan postoji 2 puta po 12 sati, 12 životinja koje prate svaka po jednu godinu izmjenjuju se u 12-godišnjem ciklusu. Tako je uspostavljen ciklus od dvanaest godina, ciklus koji prati redoslijed i ritam dvanaest životinja. Svaka od njih simbolizira određenu godinu rođenja (svaka životinja se "ponavlja" u ciklusu od dvanaest godina). Osnovne kategorije na osnovu kojih se utvrđuje i analizira nečiji horoskop su: određena životinja (znak), suputnik (podznak) - također životinja, zatim broj i element. Kombinacijom i sintezom ovih kategorija dobija se kompletna analiza nečijeg horoskopa. I u Japanskoj (Kigaku) astrologiji postoji podjela na dvanaest godina (s tim što svaka godina počinje 3. veljače jedne i završava 2. veljače naredne godine). Ova astrologija se zasniva na principu podjele na dvanaest životinja (godina rođenja), zatim na osnovu devet brojeva (od 1 - 9) i devet boja, kao i na osnovu pet elemenata (njih mjesec, dan i sat rođenja) izračunava se Natalni horoskop. Kompletna slika ovog horoskopa i sinteza svih elemenata opisuje nečiji karakter, određuje sudbinu i ukazuje na "slaganje sudbina" (interpersonalni odnosi i kvalitet veze ili odnosa koji imamo sa bližom okolinom - prvenstveno je riječ o obiteljskim, ljubavnim i poslovnim odnosima).

Tibetanska astrologija je usko povezana sa ezoterijskim segmentima Budizma i doktrinom tibetanske tradicije Bon. Zasniva se na vjerovanju u dvanaest puteva mudrosti, prema kojima svatko ima po jedan zadatak koji treba ostvariti u sadašnjem životu. Na taj način objašnjava kroz kakva će iskušenja i iskustva pojedinac proći u ovom životnom razdoblju. Ali, Tibetanska astrologija se istovremeno zasniva na opisima prošlih života određenog pojedinca. Datum rođenja određuje astrološki znak kojem pripada, karmu koju nosi i sudbinu koja određuje njegov životni put.

Germansko-nordijski (runski) horoskop svoje izvorište pronalazi u runama - pismu (oblikovanom kao grafemi) kojim su se služili Germani, Vikinzi i drugi narodi na sjeveru Europe. Nastale su kao pismo germanskih plemena, ali su se brzo proširile na sjever kontinenta i danas su najviše poznate kao vikinško pismo. Najstariji runski alfabet (koji se prema prvim slovima naziva futhark) sadržavao je 24 znaka. U 7. i 8. stoljeću dolazi do mnogih jezičnih, prije svega fonetskih, promjena. S njima se mijenja i futhark. Nastaje tzv. mlađi futhark kojeg karakterizira reduciranje broja znakova na svega 16. Rune su se, međutim, uvijek koristile i u različite magijske svrhe. Pomoću runa se iscjeljivalo i proricala budućnost, a služile su i kao talismani. Prema skandinavskoj legendi, vrhovni bog Odin proveo je devet dana proboden na drvetu ne bi li primio okultna znanja. Tijekom devet vjetrovitih noći saznao je za misteriju runa, koju je zatim prenio narodu. Vjerovanje u božansko porijeklo runa dovelo je i do njihovih magičnih moći. Naime, rune služe za gatanje, proricanje, takozvano "gledanje runa". Stari germanski alfabet, rune, u bukvalnom prijevodu znači: misterija, tajna, šapat. Oko njega se već stoljećima plete misterija jer je riječ o neobičnom pismu koje ima dublje značenje. Svaka runa, pored fonetskog glasa, ima svoje ezoterično značenje, to jest svaki simbol posjeduje određene karakteristike, pa tako 16 runskih znakova (mlađeg futharka) pripada određenom razdoblju u godini i posjeduje određenu simboliku.

Keltska astrologija zasniva se na podjeli kalendara na trinaest meseci na temelju lunarnog ciklusa. Lunarni ciklus je često povezan sa različitim vrstama svetih keltskih drveća, jer je njihov koncept svemira slika divovskog stabla. Za antičke Kelte, stablo je predstavljalo ciklus života i mogućnost da se stave u odnos tri dijela svemira: podzemlje (korijen), zemlja (tijelo) i nebo (glava ili krošnja). Sustav Keltske astrologije stabla razvijen je pomoću prirodne veze s keltskim svećenicima - druidima i njihovim znanjem o zemljanim ciklusima, i njihovim poštovanjem prema svetom znanju o stablima. Stari Kelti su ljudima po rođenju pripisivali osobine drveća. U oblikovanju horoskopa imamo dvojak pristup. Prvi je utemeljen na lunarnom kalendaru iz kojega proistječe tzv. Kalendar drveća u kojem je svaki mjesec pod zaštitom drugog drveta. Drugi je izraz primjene tajnog druidskog pisma Ogham prema kojem se formira tzv Alfabet drveća. Po ovom drugom, ljudi rođeni u prvih šest meseci dobijali su jedan od dvadeset znakova, a zatim su se u sljedećih šest mjeseci, ti znaci ponavljali. Paralelno, svaki mjesec povezan je s jednom životinjom, tako da uz horoskop stabala možemo pratiti i horoskop životinja.

Slavenska astrologija poznaje godišnji solarni ciklus tzv. Svarog krug koji se sastojao od vremenskih intervala, od kojih je svaki bio pod kontrolom raznih svetih božanstava. Iz toga slijedi horoskop koji štite božanstva praslavenskog panteona. No, slavenska astrologija je po nizu elemenata slična keltskoj budući da su stari Slaveni, kao i Kelti njegovali kult prema drveću i biljkama. To je, pored ostaloga i rezultat činjenice tijesne povezanosti s prirodnim okruženjem. Tako i ovdje susrećemo horoskop drveća i horoskop cvijeća.

Astrologija američkih Indijanaca počiva na vjerovanju u zajedničko porijeklo plemena i neke životinje, a ponekad i biljke, pa se ona temelji na vladavini životinja, biljaka i minerala. Indijanci poznaju četiri godišnja doba. Prvo godišnje doba počinje 22. prosinca Mjesecom dubokog sna zemlje. Poslije njega dolazi Mjesec odmora, od 20. siječnja do 19. veljače, a Mjesec velikog vjetra traje od 19. veljače do 20. ožujka. Zajedničko ime za ovo, prvo godišnje doba je doba Duha Vaboose i to je vrijeme kad Otac Sunce započinje putovanje od sjevera ka jugu, vrijeme kada na zemlji ništa ne raste i kad Indijanci provode dane ispitujući prošlost i predviđajući budućnost. Drugo godišnje doba počinje 20. ožujka Mjesecom pupoljka, da bi se nastavilo od 20. travnja  Mjesecom povratka žaba, a završilo, počev od 21. svibnja, Mjesecom sjetve kukuruza. Ovo drugo godišnje doba naziva se Duhom Vabuna. Tada Otac Sunce sve više otkriva svoje lice i sva priroda buja. Treće godišnje doba, doba Duha Svanodese kada čitava Zemlja buja, biljke i žitarice daju plodove a rijeke su pune riba, počinje 21. lipnja Mjesecom najjačeg sunca. Nastavlja se 23. srpnja Mjesecom punog zrna, a završava se, počev od 23. kolovoza, Mjesecom žetve. Posljednje godišnje doba u jednogodišnjem ciklusu je doba Duha Muđakevisa i to su mjeseci mira i ispitivanja vlastitog rada. Ovo doba počinje 23. rujna Mjesecom divlje patke, nastavlja se 24. listopada Mjesecom prvog mraza a završava se, počev od 22. studenog Mjesecom dubokog sna. Svaki od ovih dvanaest meseci ima i posebne duhove zaštitnike izražene totemima životinje, biljke i minerala.

Tzv. Zapadna astrologija je astrologija našeg podneblja i ona funkcionira na temelju podjele zodijaka na dvanaest polja (kuća) i horoskopskih znakova kroz koje prolazi prolazi Sunce, Mjesec i svi ostali planeti koje sačinjavaju nama poznati Sunčevi sustav. Zapadna astrologija se zasniva na kretanju Sunca kroz zodijak, tako da svatko na osnovu datuma, vremena i mjesta svoga rođenja ima svoj osobni (natalni) horoskop, sa točnim položajem planeta. Sustav koji smatramo zapadnom astrologijom, sa svojim bazičnim pravilima, postulatima i tehnikama, nastao je na području Egipta u helenističko doba. Učenjaci koji su djelovali u kozmopolitskoj Aleksandriji, u zadnja dva, tri stoljeća pr.Kr., sistematizirali su astrološka i astronomska znanja Babilonaca, Egipćana i Grka, te stvorili koherentan sustav kojeg nazivamo helenistička horoskopska astrologija.

Život u šumi i šumskom okruženju učinio je da biljni svijet, posebno drveće, dobije značajno mjesto u religijama gotovo svih europskih naroda. U pojedinim religijama zemljoradnika i stočara, duh drveta se zamišlja kao biće koje utječe na plodnost usjeva i stoke. Kod starih europskih naroda (Kelta, Germana, Grka, Rimljana, Gala, Nordijaca, Slavena) šume se ne zamišljaju samo kao stanište demona ili bogova drveća, već i kao obitavalište mnogo moćnijih božanstava, koja nose više različitih funkcija. Šume i pojedine vrste drveća postaju njihova svetilišta. Simboli životinja u horoskopu imaju duboke korijene u davnini. Naši su preci učili promatrajući prirodu, njezin biljni i životinjski svijet, zvijezde na nebu, kretanje planeta. Svijet koji ih je okruživao preslikali su na nebeska prostranstva nastanjujući ih životinjama.

Mitovi i predaje koji su stvoreni u dalekoj prošlosti zadržani su u svom simboličkom obliku do današnjih dana. Posjeduje li astrologija doista moći koje su joj bile pripisivane, pitanje je koje ostaje, naravno, otvoreno za raspravu. No, nema sumnje da je ona zadržala snažan utjecaj na ljudsko mišljenje.

prodaja stanova pik smrtovnice avaz blumen horoskop kalkulator online knjige cvijece